Fiat iustitia et pereat mundus
01.09.2009., utorak
Luka
|
Luka je otisao prije 20 dana. otisao je majci i nikad se nece vratiti. svega nekoliko dana prije toga bila sam na koncertu U2. pao mi je na pamet on, ali nisam se sjetila da mu posaljem poruku, niti da ga nazovem. Luka je imao 31 godinu. radio je na pravnom fakultetu kao asistent na povijesti prava. odlucio je tako jer nije htio oslobadjati ubojice i prevarante, niti koristiti zakone za vlastiti probitak. jednostavno mu to nije bilo dovoljno moralno. Luka je bio osoba koju bi nazvali ako vam treba utjeha, partner za ples, pomoc pri teglenju pokucstva ili za maljanje stana. njega sam zvala na kavu za opustanje ili savjet. Luka je rodjen sa zecjom usnom. od malena su ga cesto zafrkavali zbog toga, iako je prosao nekoliko operacija i to se gotovo uopce nije vidjelo. ali ljudska zloba ponekad ne poznaje granice. Luki je majka umrla malo nakon njegovog rodjenja. umrla od raka. Lukin otac je bio jebivjetar. brzo se opet ozenio, pa razveo i tako nekoliko puta. sada je u vezi sa djevojkom mladjom od Luke. Luka se brinuo za svoju pomajku i dva polubrata davajuci im sve sto je imao i zaradio. ali oni ga nisu voljeli. voljeli su njegovu brigu i trud. Luka se brinuo da ne postane kao svoj otac. zelio je imati kraj sebe zenu kojoj ce dati svu svoju njeznost i ljubav, i koja ce ga voljeti kako je zasluzio. zelio je djecu kojoj ce pokloniti sve sto ima u sebi, svaki smijesak, zagrljaj i poljubac u celo. Luka je prije 20 dana umro od raka. otisao je tiho i njezno, kakav je i bio. otisao je sam, bez prijatelja ili clana obitelji koji bi ga tada drzali za ruku. niti ja nisam bila tamo. suze isplakane za njega nece nikad nadoknaditi to sto sam ga pustila samog. Luka je pokopan na Mirogoju. sprovod je bio tih i njezan. njegova obitelj se pokupila cim su spustili lijes u zemlju. lijes sa Lukom. njezan i malen. djelovao je toliko manje od njega, kao da su ga jedva nagurali unutra. pravde nema. najbolji odlaze prvi. Luka je otisao kao da nikog nije briga za njega. a mene je bilo briga. samo sam se prekasno toga sjetila. svi smo. ali mozda je i bolje da je otisao tako rano. sigurno mu je sada puno bolje. sigurno ga tamo vole i paze i maze. a meni... ostaje samo snimka mene i njega kako plesemo i sjecanje na njega i njegov smijesak. Luka je otisao prije 20 dana. otisao je majci i nikad se nece vratiti. |
25.05.2009., ponedjeljak
Path of the righteous man
|
Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih počini, umrijet će. Ez 18, 24 Moto koji je ujedno i naslov ovog bloga potječe iz 16. stoljeća, a bio je svojevrsni trademark cara Ferdinanda I., cara Svetog Rimskog Carstva. Aktualizirao ga je koje stoljeće kasnije poznati njemački filozof Imanuel Kant koji ga je često koristio, a moglo bi se reći da pogađa u samu suštinu njegove etičke filozofije - kategoričkog imperativa. Kako bi on to sam definirao u "Kritici praktičnog uma": "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." Neka bude pravde, pa makar i svijet propao. A što ako propadne? Nek propadne nije šteta. Naravno, pojma pravde nije formiran u 16. stoljeću. Knjiga proroka Ezekijela, od svih starozavjetnih knjiga donosi možda najopširniji osvrt na pitanje pravde. Poznat je svima monolog iz Tarantinovog "Paklenog šunda", Ezekijel 25,17 - put pravednika. Tražeći put pravednika, sjetivši se famoznog monologa zavirio sam u Ezekijela i pronašao gore navedeni citat. Danas tražiti put pravednika ili možda slijediti put pravednika je možda teže nego ikada. A možda i nije, jer od pamtivijeka je lakši put linija manjeg otpora. A i pjesnički rečeno - svako vrijeme svoje breme nosi. Pitanje koje se nameće je to - postoji li alternativa putu pravednika? Ne postoji. Isplati li se put pravednika? Vjerovatno ne. Kratkoročno gledano. A tko na kraju krajeva danas gleda dugoročno? Barem u terminu dugoročnog koje podrazumjeva starozavjetni pisac. Promišljajući dalje o ovom pitanju opet mi padoše dva filozofa na pamet. Oba Njemci, prvi je Karl Marx a drugom sam ime zaboravio. Kaže Marx tako kako su filozofi do sada uvijek razmišljali o svijetu, a zadaća filozofije je da mjenja svijet. Ili kako bi rekao antički mudrac: "Hic Rhodos, hic salta". Drugi Njemac, volio se također doticati etičkih principa, iako ni sam nije živio po njima. Pa ga je onda na predavanju jedan pametan student, a pametnih studenata uvijek ima, pitao kako to da on promovira nešto što ni sam ne živi. A ovaj mu je odgovorio, parafraziram: "Ja sam putokaz. Putokazi ne putuju, oni samo ukazuju kojim putem treba ići." Marxova ekipa je otišla krivim putem, a većina nas niti ne pokuša pogledati putokaz. A vrijeme je krenemo. Pa makar i svijet propao. Nek propadne, nije šteta. |
19.02.2009., četvrtak
kako ljudi gledaju na svijet i nepoznato
|
kao i svaki covjek na svijetu, radim ono sto svi znaju, a poneke stvari koje rijetki znaju. i, naravno, neke stvari koje nitko ne zna. na primjer, opcepoznato je da zene ne prde, ne kakaju (iliti seru) i nemaju cudne tvorevine oko straznjeg otvora u sluzbi velike nuzde, poznatijih kao dlake oko supka. gotovo nitko ne zna da li zene zapravo podriguju ili ne. ja odgovorno tvrdim da ne prdim i jako rijetko serem. ono sto je moja tajna... rijetki ju znaju... jos rijedji razumiju... ja plesem. plesem uvijek. stogod radila. i kad se ne micem, plesem u glavi. al ne plesem bilo kako. zato sto moj ples ukljucuje nesvakidasnje dodatke. ali to je moja tajna... jednostavno plesem svoj zivot. mnoge poslovne zene plesu popularni s-faktor, ili medju ljudima poznatiji striptiz fitness. zive normalne zivote, imaju normalne obitelji, normalne poslove. mozda ste bas maloprije s jednom pricali, izmjenjivali smijesak u tramvaju ili razmijenili brojeve na kavi. mislite li da su te zene kurve? zasto kad muskarac ima raskopcanu kosulju i uske hlace tako da mu se, s prostenjem, vide jaja, onda je on frajer, a zena koja se u privatnosti jedne dvorane u koju muska noga nikad nije stupila skine u kratke hlacice i top kurva? sad sam se toliko uzrujala da sam se na ulazu u ve ce zaletila u vrata. zatvorena, jasno. ali cu svejedno u rijeci pretvoriti svoje misli o tom. mnogi su me zafrkavali zbog odluke da se pridruzim tim zenama. mnogi su me vrijedjali. toliko da sam umalo odustala. ali ipak nisam. i sad, kad je proslo vec dvije godine otkad sam to prvi put vidjela, drago mi je sto nisam. ali sam morala nauciti da se svojom tajnom ne smijem hvaliti okolo, jer previse je njih koji ne razumiju. svejedno... po prvi put u zivotu cijenim svoju skembicu, i mislim da je bas sexy. kome se ne svidja, nek ju ne gleda. tocka. volim osjecaj kad zamahnem kosom i pustim da se prospe u slapu po ledjima... tako zenstveno... volim proci rukom po vratu ili listu, osjetiti svaki zavoj, svaku krivinu, svaki misic... volim ih jer su moji. volim kad dodje na red moja pjesma, moj ples... tih nekoliko minuta posvecenih samo meni, mogu biti sebicna i posvetiti se onome sto u tom trenu zelim. ako sam puna energije i volje, to je "Queen of the night" Whitney Houston, a ako sam nostalgicna i njezna, "Lover, you should've come over" Jeffa Buckleyja. u pravom naponu volje i osjecaja mogu se popesti na vrh sipke i spustiti se u rotaciji naglavacke na jednoj nozi. a ponekad me val osjecaja odvede u jednostavno protezanje na zidu i totalnu lijenost. da, to su moje minute. vrijeme koje dajem sama sebi. i ne dam ga. necu. cak i u ovo vrijeme krize. a vi se zapitajte da li je pravedno osudjivati nekog tko se opusta na nacin da se posveti sebi. pogotovo ako taj netko zeli podijeliti tu tajnu s vama. |
09.01.2009., petak
Aj sad da nevelja
|
Pravda je da dobije svatko svoje Ali zašto da dijelim ono što je moje Gladna i žedna usta su svijeta Ali meni to ne smeta Nikad nisam rasipao svoje Ali zato želio sam tvoje Rasipa se pusta hrana A glad u svijetu rak je rana Nasitit se nikad nećemo Iako svi o tome blebećemo Pravda je gladna, pravda je slijepa Pravda u svakom čovjeku krepa Eto ti pjesme |
20.11.2008., četvrtak
pravda na zadatku
|
bilo je to prije nesto godina. djevojka je cekala na prijevoz koji je svaki cas trebao stici. bio je to prvi dan u mjesec dana da nije isla u auto-skolu. ponedjeljak ujutro. dan kao i toliki drugi dani. da, i Nardi, njen brat je bio buban pa nije prvi put u mjesec dana otisao na posao. odnekud se zacula lupa. pomislila je da se nesto gradi ispred kuce. ali kratki pogled ispred kuce bio je dovoljan da uvidi da bas i nije tako. nepoznati covjek je lupao po razvodnoj kutiji. pomislila je, sigurno neki radnik ili netko tko treba nesto ocitati. a zvono sigurno opet ne radi. naravno, ne prilici se da jedna dama sama otvara vrata nepoznatima. pa je to ucinio brat. i tada su se blago odskrinula vrata pakla. na pitanje "mogu li vam pomoci" nepoznati covjek je nasrnuo na Nardija pistoljem. on je jedva stigao zalupiti vratima i viknuti sestri da se sakrije, jer dolaze pljackasi, a vec je za njim covjek razvalio vrata, oborio ga na pod i pokrio mu glavu tepihom. sestri su glavu pokrili dekom i krenuli vrijedjati, prijetiti i pljackati po kuci. kako se ona nije onesvijestila od straha, jos ni danas ne zna. jedino sto je ponavljala jest da ne zna gdje su novci i da puste njenog brata na miru. a oni su prijatili slomiti mu ruku i govorili kako znaju sve o njima. cak su i njegovo ime znali! nekako je i to zavrsilo. zakljucali su ih u kupaonu i uz prijetnje otisli. tamo su i ostali dok ih njezin prijevoz nije nasao... uplasene i drhtave, njega svezanog lisicinama, a nju sa rukama oko njegovog vrata. dani su prolazili, policija je dolazila i odlazila, strah je ostao. razbojnika su uhvatili razmjerno brzo, zahvaljujuci tome sto je njihov otac u to doba bio dosta poznat. na svjedocenju zlocinac je sjedio do djevojke koje se morala suzdrzavati da ne pobjegne. dobio je 7 godina zatvora. kasnije se saznalo da je isti vec otprije poznat policiji jer je radio slicna sranja, ali im je bio dousnik pa su ga pustali. strah je i dalje ostao. kad god bih razgovarala s ljudima o ovome, uvijek su svi govorili kako je sreca sto je tu ipak bilo neko poznato ime, pa se slucaj rijesio, ali kako bi pravda trebala prema svima biti jednaka, a ne prema nekima jednakija, pa kako nije fer kako se drugima isti i slicni slucajevi ne rjesavaju. a ja sam uvijek imala osjecaj kako bi bilo da se ni njima nije osmjehnula pravda ili sreca. mozda se ne bi osjecali jednakijima. mozda ne bi pozeljeli da se nije rijesilo, samo zato da ih drugi ne bi gledali kao jednakije. jer ovako, oni ispadaju nepravedni samim time sto se njihov slucaj rijesio, bez njihovog utjecaja. to ih i danas boli. godinama poslije, istom razbojniku dokazali su jos nekoliko slicnih zlocina. dobio je 16 godina bez mogucnosti pomilovanja. strah je jos uvijek tu. ta ista nepravda zbog svoje jednakostije ucinila je dobro i drugima, koji su godinama patili zbog iste traume. ali oni se i dalje osjecaju krivima. i zamisljaju svijet u kojem nisu jednakiji... i tko sad tu nije pravedan? oni, koji su jednakiji? policija, koja je znala za sve prijasnje zlocine i zatvarala oci? razbojnik, koji je pod utjecajem droge nebrojene zivote ostetio psihicki i fizicki? svijet, koji se mrsti na "jednakije" koji nisu jednakiji svojim izborom? ne znam, ne znam... |
23.10.2008., četvrtak
Zavođenje
|
Zavođenje, barenje, zašprehavanje, muntanje... nazivi su za jednu te istu stvar a označavaju gotovo isto... privođenje suprotnog spola ka svojoj interesnoj sferi (kako je ovo lijepo formulirano, nadasve tako lijepo zvuči da bih poslao ovo u Britannicu). Kada smo definirali što je to, slijedeći važan korak je da se pozabavimo metodom istog. Naravno, ova četiri gore navedena izraza su različiti lokalizmi urbanog govora za istu stvar iako se metodom možda ponešto mogu razlikovati jedan od druog. Mitski Don Juan , ruralno-urbalni tip i šaner, frajer imaju retoričko drugačiju metodu ali je ona u samoj biti ista. A bit samog zavođena (uzet ćemo ovaj termin kao „neutralan“) je u tome da je to – OBMANA. Pa prvo pitanje u svemu je definicija obmane. „Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi“ – kaže Erich Fromm, za kojeg vjerujem da svi imaju u kućnoj knjižnici, ako ne onda barem je većina čula za njega. Iako možda nije jasna definicija, dužom neditacijom nad ovom formulacijom može se doći do rješenja. Pitanje glavno sada je... zašto obmana? Da, zašto baš obmana? Zato što svatko u tom nesretno zavođenju kreće s obmanom. Kreće li tko s potpunom slikom? Zamislite da dođete na prvi 'dejt' s ciljanom osobom i kažete: „Znaš... čangrizav sam ujtro, tjedno trebam barem 18 sati svoga mira, prdim redovno nakon doručka, ne volim da me itko gleda dok drkenjam svojih pola sata dok natežem po gitari, kada pišem blog ne želim nikog 10m oko sebe...“. Generalno, možda bih ja to možda i progutao. Al to je samo zbog smanjenja standarda iz dana u dan. Ali iz današnje ženske perspektive teško da bi to itko tolerirao... Međutim kako danas počinju dejtovi... „Znaš eto čitam baš knjigu Orhana Pamuka (istina = vidio si knjigu u izlogu i pomislio kako bi bilo dobro da ti i to jednom „podleti pod ruku“), suosjećam se sa situacijom u Darfuru (istina= Darfur?), pa da... slažem se... stvarno je loše što rade od gay zajednici (istina= boli me kurac za pedere, isto ko' što i njih boli kurac za mene...)“ Crnjak? Istina. Naravno, glavna floskula današnjeg tzv. „pluralističkog“ duštva je izbjegavanje stereotipa, što ovo gore definitivino jest, i sam bih se morao složiti s tim, međutim stereotip bio ili ne, mišljenje 90% muškaraca (a jamačno i žena odvija se po ovom modelu ... ili „patternu...) Obmana... Da, obmana... bilo je je (yeah, yeah!!) i prije nas, bit će je i poslije nas. Pitanje je... možemo li mi tome šta pridonjeti? Aposlutno ne. To je ona susptanca samog zavođenja. Odgovor koji sami tražimo. Odgovor koji sami dajemo. Ono što su prije nas gutali. Ono što mi gutamo. Ono što će poslije nas gutati. Sama bit je to cijele te obmane. Ono što nas privlači. A one mane poslije, poput prduckanja, prihvaćamo kao slatke manice, pa kasnije kao mane, evenutalno kao velike mane.... Mana, to je ta ključna riječ čini mi se. Obmana je ključ iza te mane, samo je valja prepoznat na vrijeme. Jebo čovjeka bez mane, samo pitanje je, jesmo li spremni otključati (progutati) svačiju manu. Kako tko. Ili još bitnije.... Kako kome! |
12.10.2008., nedjelja
o aferama
|
dobila sam interesantni mail danas... pa da vidimo, koliko zatvaramo oci pred istinom! Prva afera Oženjen muškarac imao ljubavnicu. Jednoga dana otišli su u njen stan i vodili ljubav cijelo poslijepodne. Iscrpljeni, zaspali su i probudili se tek oko 8 navečer. Muškarac se brzo obukao i zatražio od svoje ljubavnice da iznese njegove cipele van i zaprlja ih travom i prljavštinom. Obuo je svoje cipele i pošao kući. "Gde si bio cijeloga dana?" na vratima ga je dočekala žena. "Ne mogu te lagati" odgovorio je on. "Imam ljubavnicu i vodili smo ljubav cijelo popodne." Ona je pogledala dolje u njegove cipele i rekla: "Lažove jedan! Opet si igrao golf cijeli dan!" Druga afera Sredovječni par je imao dve kćeri, ali su uvijek razgovarali kako bi bilo lijepo imati i sina. Odlučili su probati još jednom da dobiju sina. Žena je zatrudnjela i rodila zdravo muško dijete. Presretni otac pohitao je u rodilište da vidi svog novorođenog sina. Kada je video najružnije dijete ikada, prestravio se. Nema šanse da sam ja otac ovog nesretnog djeteta - rekao je ženi. Pogledaj ove dvije preljepe djevojčice kojima sam roditelj! Ti si švrljala iza mojih leđa! Žena se osmjehnula i odgovorila: 'Ne ovoga puta!' Treća afera Grobar je radio kasno jedne noći. Pripremao je tijelo gospodina Drljače, koji je trebao biti kremiran, i ustanovio frapantnu činjenicu. Drljača je imao najveći privatni dio tijela koji je ovaj ikada vidio! 'Izvinjavam se gospodine Drljača,' komentirao je grobar, 'Ne mogu dozvoliti da tako impresivan primjerak bude kremiran, to mora biti sačuvano za budućnost.' Potom je odstranio cjenjeni primjerak, spakovao ga je u torbu i ponio kući. 'Imam nešto za pokazati, nećeš vjerovati svojim očima,' rekao je ženi otvarajući torbu. 'Gospodine Bože!' žena je uzviknula prestravljeno, 'Drljača je mrtav!' Četvrta afera Žena je bila u krevetu sa ljubavnikom kada je začula muža koji je ulazio u kuću. 'Požuri,' rekla je, 'stani u kut.' Nauljila ga je bebi uljem i potom posula talkom. 'Ne miči se dok ti ne kažem,' rekla je. 'Pretvaraj se da si kip.' 'Šta je ovo?' pitao je muž kada je ušao u prostoriju. 'To je kip,' odgovorila je. 'Petrovićka je kupila jedan, meni se svidjelo pa sam i ja nabavila sličan.' Bez daljeg komentara otišli su u krevet na spavanje. Oko 2 poslije ponoći, muž je izašao iz sobe i nedugo poslije se vratio sa pivom i sendvičem. 'Evo,' rekao je kipu, 'uzmi ovo. Ja sam tako dva dana stajao kod Petrovića, mogao sam crknuti od gladi.' Peta afera Muškarac je ušao u bar i naručio pivu. 'Izvolite gospodine, to će biti 20 lipa.' 'Dvadeset lipa?' ponovio je čovjek. Pogledao je u jelovnik i pitao: 'A koliko bi koštala bečka i butelja prošeka?' 'Kuna i 10,' odgovorio je barmen. 'Kuna i 10?' ponovio je čovjek. 'A hoćeš da mi reći gdje je vlasnik ovog restorana?' Barmen ga je pogledao: 'Na katu, sa mojom ženom.' Čovjek ga je upitao 'A šta radi gore sa tvojom ženom? 'Isto što i ja ovdje sa njegovim restoranom. ' Šesta afera Jura je umirao a njegova žena je sjedila pored njega. Pogledao je gore ka njoj i slabim glasom rekao: 'Moram ti nešto ispovijediti.' 'Nemoj se sada zamarati pričajući, ' odgovorila je ona. 'Ne,' insistirao je, 'Hoću umrijeti u miru. Spavao sam sa tvojom sestrom, tvojom najboljom prijateljicom, njenom prijateljicom i tvojom majkom!' 'Znam,' odgovorila je, 'Sada se samo opusti i pusti da otrov djeluje.' meni se najvise svidja zena iz zadnje afere...  |
06.10.2008., ponedjeljak
Puzzle
|
Imam prijatelja koji voli sklapat puzzle. I to što je više onih komadića tim bolje. Pa koji god da je motiv. Bavarski dvorci, disneyevi likovi, brodovi na pučini... što je više komadića kartona tim bolje. Iskreno rečeno nikad nisam u puzzlama vidio nekakvu svrhu i logiku. OK, zabavno je... ali čemu zabava kada već vidiš na poleđini kutije što slažeš? Svi mi slažemo svoje puzzle. Samo zabava je tim veća što mi na poleđini naših kutija vidimo jednu sliku a gotovo uvijek slažemo totalno drukčiju, kolko god da se trudimo da slažemo onu na poleđinu. Procjenu. Želju. To je ono što želimo slagat. A složimo na kraju realnost. Ili razbijemo tu realnost surovo kao što je Aleksndar presjekao gordijski čvor. I surovije. Jednom sam slagao puzzlu. Bila je to jedna puzzla... pa eto tako reć ozbiljnija. Od jedno pa najmanje 3 hiljade komadića. Moža i 5. Kad počne čovjek slagat, ako je dovoljno entuzijastičan ni ne broji. I slago, slagao sam tu puzzlu... Valja imat razvijene razne sposobnosti za slaganje. Ali kad se čovjek na to odluči onda s nekakvom ludom lakoćom predvidi svu problematiku. Možda ju i ne previdi koliko ju želi previditi. No dobro. Slagao sam ja tu puzzlu i slagao i slago i taman da ubacim par onih komadića da sklopim cjelovitu sliku tu sam malo zapeo (tako sam iznad kreveta kao klinac dugo godina gledao kako ETu fali par komadića da bude integralan). Spletom okolnosti puzzla se rasula kao kula od karata. Recimo da vam dodji brat i razvali puzzle po sred cijele sobe. Bijes je toliko velik da mu razvalite plesku i pokidate mu najdražu igračku. Budaletino jedna blesava, noli turbare circulos meos! I gledaš u te puzzle kao debil razočaran. I slažeš ih u kutiju da ih baciš na prašnjavu policu u nadi da će se možda i ta puzzla nekad složiti. Slaže se i slaže i gotovo da se složi na ono prethodno stanje prije razvaljotke. Gotovo se čovjek ponada da je opet složio puzzle kako treba, ubacujući još komade spojene u kompaktnu cjelinu... puzzle se ovaj put višom silom ne opet poremete, nego i slome. Nespojivi komadići kartona. Poslije toga je svake puzzle teško slagat. A i kad bolje promislim... uvijek sam više volio cijelovite slike nego fragmente. Slaganje fragmenata ima svoju ljepotu i čar, ali još veću ljepotu i čar ima jedinstvena slika. Samo je pitanje... imali cjelovitih slika, ili kako u što manje fragmenata složiti motiv? |
27.09.2008., subota
|
koliko pravde, a koliko nepravde ima na ovom svijetu? pa pogledajmo nesto sto svakodnevno srecemo situacija broj 1: evo, naprimjer nogomet. onaj kreten od Engleza (jel bio Englez? nemam pojma. nije da bas pratim) slomi Eduardu da Silvi nogu i to opako, i dobije tri utakmice zabrane. ili kak se vec to zaprav zove. a ovaj nas Kovac, ili kako vec se zove (a cujte, zensko, ne pratim ja to. u prosjeku utakmicu u deset godina.) dobije cetiri utakmice zabrane jer je slucajno opalio nekog laktom. da se razumijemo, ja ne pratim nogomet. i bas me briga jel su se pomlatili i jel bilo krvi, suza, sampanjca ili smijeha. nikad mi to nije bilo jasno, a na onih par utakmica sto sam pogledala sam se ipak malo previse nazivcirala. tako da u vrijeme kad su utakmice vecinom odem na kavu u birc bez televizije, ili prosetat gradom jer nikog zivog nema, ili se jednostavno odmaram. ali ipak ne volim ovakve ciste situacije koje se mijenjaju kako politika mjenja smjer vjetra. ili bolje receno, vjetrova. situacija broj 2: koliko puta vam se dogodilo da ste si razmisljali kako bi bas zeljeli naci dobar posao? i onda ste nekim slucajem naletili na natjecaj, prijavili se s nadicom u svoje sposobnostii popusili od nekog tko je ne samo manje kvalificiran od vas, nego jos k tome i glup i ruzan? i onda si mislite, ako je vec trebalo biti samo natjecaj pro forma, zasto vam to nisu rekli kad ste direktno pitali, da se ocekujete taj razgovor, intervju ili sto li vec kao da cekate Godota. a da stvar bude bolja, osoba koja vas je pretekla je u povijesti bila jedan od aktera afere "Index". pravda? malo teze. situacija broj 3: trudite se cijeli zivot biti posteni. ne lagati (osim u rijetkim situacijama, kao kad dodjete nekom bolesniku i kazete da bas dobro izgleda. mislim, covjek je bolestan, ne treba mu jos i kritika na racun sminke ili obleke), ne prevariti partnera, ne dobivati posao preko znore, ne krsiti zakon, kako pravni tako i moralni. i onda naletite na kolegicu koja je svojedobno promjenila nekoliko "muskaraca svojeg zivota" od kojih je vecina bila na sceni istodobno, dobila posao preko oca, prolazila najbolje u zivotu zahvaljujuci imenu, i opet je nasla novog muskarca. dapace, on je zgodan, pametan, bogat, i obozava ju. ona samo mora pogled usmjeriti prema necemu i vec je sve ispunjeno. a vi danonocno kuhate ruckove koje vam se tako ne da kuhati, perete prljave gace i carape i peglate kosulje nekome tko vas voli, ali on ne zna nista od tog raditi, pa ne bi bas sad oprao sudje nego za par sati (kad se sve skori i sasusi, kad ce reci da nema vremena rifljati). da, volio bi on to sve nauciti, ali nikako da nedje vremena. u medjuvremenu vi radite tri posla da zaradite nesto, a on se priprema za svoj buduci posao, koji doduse zahtjeva visemjesecnu pripremu, ali ne bas cijelodnevnu. i mislite si, doci ce i moje vrijeme. sigurno hoce. nije moguce da karma bas nijednom ne vrati sve dobro i posteno u zivotu. ali nekako to dugo traje... i nakon svega toga... pogledam oko sebe. i vidim milijardu sitnica koje su bas onakve kakve bi trebale biti. zivotni prostor je kao i uvijek u konstruktivnom neredu, smijesak je bas na licima ljudi na kojima treba biti, njezni cvilez psa je vjeran i razvedravajuci kakav je i oduvijek bio. i onda se i ja nasmijesim. jer, kao i sjemenke, cuda postoje. ja samo jos cekam svoje. neka vas! |
25.09.2008., četvrtak
Barba non facit Filosofem
|
...kao što ni odjelo ne čini čovjeka... Pa što onda ne hodaš gol, čovječe? ili obrijan?  |
